|
Lucija Rudan U našoj kuhinji Di je nojškuriji kantun Bila su žorna Di smo mlili frementun Obišno je nona pomalo mlila Pomalo mlila i molila A uvečer iza posla Dugo i dugo mlila je mat Kad smo mi drugi išli već spat Mlili smo kalgod i mi dica, ma udvoje Bilo je teško, ma tukalo je Bila nos je puna kuća i puno just I vajalo je ničin napunit tarbuh I ni moglo drugačije bit Vajalo je puno mlit I za pulentu i za kruh Još i sad kalgod uvečer kasno Kad već pošmen spat Èujem uz žorna nidir daleko Èudo daleko, mater kantat... Mama mlila, a more kantala
|