|
Jasminka Èupić Dok more brodove grli
I ranjava sivu hrid
U sjenci samotnog ferala
Èuje se pjesma jednog maestrala Ljubljena ženo
Kojim si putem pošla
Da li si bila samo igra vala
I čudesna vila iz morskih dubina
Ljubljena ženo nisi ni znala
Za moj bol
Iako si bila samo čeznja nijema
Zauvijek ćes ostat moga srca sjena Dok mjesec svoje zlato
Na stare krovove lije
On pita se kako da prestane nešto
Što nikad ni počelo nije Dok zora odnosi strasti noći
I budi usnuli grad
U sjenci ugaslog ferala
Još čuje se pjesma jednog maestrala
|
