|
MALA ŠKOLA OKO ŠKOJA : MORSKO JAJE  Čudnovat je to morski stvor nalik prije svega čvršćoj gvalji blata i pijeska, obrasloj končastim algama. Stručnjaci kažu da nije školjka, nego da pripada plaštenjacima, premda je iznutra najsličnije školjci. Nijedna, međutim, nema tako žive i jarke boje. Ponegdje ga zovu i mašćer. Prve i malo veće primjerke vidio sam u mrežama stajaćicama i u koćama, što znači da žive u većim dubinama. No, kasnije su mi ronioci, lovci na školjke, pričali da se lako nađu i u pličinama i nešto su manji. Teško ih je zamijetiti u prirodnoj okolici, jer su potpuno prilagođeni dnu. Veliki primjerci imaju u sebi puno joda i teško je pojesti njihova mesa više od jedne žličice. Manji su pak jestiviji i manje gorki. Morska jaja vrlo su cijenjena kod Talijana, nešto manje kod Francuza. Zanimljivo da je obrnuto u slučaju trpova ili kacamarina. Francuzi su za njima ludi, a Talijani uopće ne.
Gastronomski je morsko jaje vrlo zanimljivo, jer osim joda sadrži puno minerala; selena, cinka, kroma i hlapivih sumpornih spojeva. Nakon degustacije ostavlja dojam energetske esencije čistoga mora. Ipak, svaki sladokusac morskog usmjerenja u velikoj je kušnji pri uživanju u jedenju morskih jaja. Jest da su zdrava, jest da imaju jedinstven miris i okus, jest da podižu imunitet, daju snagu, osvježavaju um i nadasve djeluju kao moćan afrodizijak – ali njihova jodna gorčina velika je prepreka do potpunog užitka. Ako ih niste kušali preporučam da za prvi puta svakako birate manje primjerke. Manje su žuki. Što se pripremanja tiče, Gastronaut preporuča morska jaja sa zelenim rezancima. Može biti da je po srijedi zanimljiva kreacija, ali provjereno najbolje je razrezano morsko jaje obilno nakapati sokom od limuna i pokupiti žličicom. Bez kruha. No, prije toga dobro ohladite buteljku dobrog chardonnaya.
|
