fKLAPA LUČICA

Eh, da, 1966 bila je relativno dobra godina. Kako kome ali ipak je bila dobra. Meni fantastična! Po čemu je sve neću pamtiti. Pa samo se jednom devetnaest ima. Pa kakvih 19! Došle su onda ka malo „zrelije“ ljubavi, pa se više ne kupa na Bačama. Tamo se nikad i nisam kupao već na Željezničkoj. Nek se zna! Potom plesnjaci po cilom Splitu; od Fronte do Fronte, od KUD-a ovog i onog, od sportskih društava pa sve do Šore i niza drugih mista. Bilo je to blaženstvo za glazbenike, zaljubljene, za one koji vole plesat i pivat.U to vrijeme sve snažnije dolaze i sidre se u nama pjesme velikih svjetskih zvijezda zabavno glazbenog miljea. San Remo je već „domaći“ festival. Te, 1966. Domenico Modugno i Gigliola Cinquetti pjevaju Dio come ti amo, a čuveni Claudio Villa, koji će za tri godine nastupiti i na Splitskom festivalu, zajedno s Pinom Donaggiom pjeva Una casa in cima al mondo. Zaboravio sam moju omiljenu pjevačicu Ornellu Vanoni s prekrasnom pjesmom Io ti darò di più, a te godine je nastupio popularni američki pjevač Pat Boone i kako se danas kaže -turbo popularna Françoise Hardy. A i domaća scena je sve jača. Imamo i mi svoje adute. Pa kakve! U toj zbrci svega i svačega, posve se gubi ona naša lipa dalmatinska pjesma. Čast svakome pa i Ansamblu Dalmacija i sličnima, ali malo su postali demode. Trebalo je nove, svježe pjevačke krvi

Splitski momci, osim lančića oko vrata i sezonskog galebarenja, žele se iskazati i u pismi. I to onoj šta su im didi ostavili. A za takvu pismu potreban je božji dar. I ako dobro ne složite glasove ispod nekog volta ili pjacete, na bilo kojem kantunu, onda niste napravili dobar posal. Pisma triba puknit, taknit, dirnit do korijena kose. U srce! A to može uspit samo pravim meštrima od pivanja. 

Klapsko pjevanje nije rođeno 1966. godine, nije patent ni ove ni one klape. I takav pjevački iskaz u tom vremenu se počeo gubiti, tinjati, nestajati u naletu novog zvuka i svega onog što nam je kroz taj zvuk, melodiju sugeriralo nešto što obećava novi bolji život – koji je doduše bio daleko od nas, ali smo ga priželjkivali kroz raskoš filma Bal na vodi. Pa i čuvene serenade podno prozora nisu bile baš u modi. Tribalo je to oživit. I tako se u Splitu skupila grupa mladića koji su se drznuli u eri raznih VIS-ova zapivat i ono naše sotto voce. Nazvali su se Klapa Lučica. Ajmo ih malo predstavit imenom i prezimenom: MIRKO TRIPALO - GRANCO - I. tenor, GORDAN MIŠETIĆ - ČOKS - II. tenor, DUŠKO TAMBAČA - MAEŠTRO – bariton, NENO SMODLAKA - COK - bariton-bas, MILIVOJ TAFRA - MILI - I. bas, JURAJ NIŽETIĆ - MONČUJAK - II. Bas. Pečat u radu klape dali su DARKO KRSTULOVIĆ (8 god), SLAVKO BAŠIĆ i MIRO LJUBIČIĆ (3 god), IVAN JAKUS (1 god), kao i STEVO GUIĆ, ANTE BAŠIĆ (po 1 god). Uvijek je pomogao po potrebi i prijatelj klape, I. tenor JOŠKO PRIJIĆ. Od osnutka u klapi su TRIPALO, MIŠETIĆ, TAFRA I TAMBAČA, koji je ujedno i muzički voditelj klape. 

I danas postoje klape. Pa kakve! Ima ih više nego ikad. Imaju svoje voditelje koje nazivaju maestrima. I to je lipo. Ali opet, čini mi se da bi tu trebalo malo napraviti reda, provitrit taj zatvoreni klapski prostor. Ma koliko ih je lipo vidit ( a neke i čuti), ne vara me osjećaj, ni uho a ni ono malo znanja - da tu ima svega i svačega, a sve manje one prave iskonske pjesme. To se izgubilo. A takvo stanje nije dobro za klapski svijet. Pokušat ću detektirati gdje je uzrok tome. Po mom sudu ljepotu poja uništili su upravo ambiciozni maestri. Oni su došli iz nekog drugog svita, s nekim drugačijim pobudama. Pokušali su od mladića (a sad imamo i djevojaka, Bogu hvala neka ih je) stvoriti pjevače za opernu scenu. Bruseći glasove po njihovom guštu i „znanju“ – pučku su pjesmu uzdigli do akademskih visina. I što smo dobili? Zasigurno dobre pjevače, bez ikakve sumnje ali ih ne možemo doživjeti kao baštinike iskonskoga poja jer su u toj savršenosti postali poprilično sterilni i bez duše. Klape kao sterilni zbor! Da zbor, jer se dobro zna koliko klapa ima glasova, odnosno pjevača. Začudno, te i takve „klape“ oduševljavaju stranu publiku. One su takozvani prezenteri hrvatske (dalmatinske) pučke pjevačke baštine. Ali tu od pučkoga pjevanja nema ništa. Jer pučki pjevači i klape, kao što je nekada bila „Lučica“, pjevali su sa srcem, onako kako im je Bog da, sa puno ljubavi. I odmah bi se osjetilo da je to iz duše. I lipota bi izlazila iz njihovih grla. I što je najvažnije-PJESMA! Ne mogu virovat da je moj did Ivan piva sa svojon klapon po veloluškim valama onako kako danas pjevaju neke „eminentne klape“. Neću virovat jerbo dobro znam, baš po klapi Lučica, da bi to što su oni njegovali bilo na tragu naših starih. Isto tako, ja se neću boriti ni riječju ni djelom protiv onih koji su klapsku pjesmu akademizirali ali mi je žao da još ima samo nekoliko klapa koje su bliske onomu što nam je ostavila nezaboravna Lučica. I zato hvala Lučici i onima koji su ostali na tom tragu. Klapa "Lučica" osnovana je 1966. godine, koja mi je zbog spomenutih životnih okolnosti draga i stoga moj pristup ima osobnu notu kad je u pitanju Lučica, ali to ne znači da je isti neobjektivan. Drugi su to nagradili: Godine 1986. Srebrni grb grada Splita, između ostalog. U svom radu klapa je nailazila na mnoge teškoće, koje su maksimalnim amaterskim radom i entuzijazmom svakog člana bile uspješno savladavane. Tijekom dugogodišnjeg rada "Lučica" je postigla zavidne uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Njemačka, Francuska itd.), snimala za radio, TV i diskografske kuće. "Lučica" je prva klapa koja je dobila specijalno priznanje za nastup na 15 omiških festivala, gdje je osvojila oko 35 raznih nagrada. Na Splitskom je festivalu nastupila 15 puta i osvojila 3 nagrade. Prva je klapa koja je kao debitant osvojila I. mjesto stručnog žirija na Omišu. Ovom nizu treba pridodati bezbroj nastupa u dobrotvorne svrhe, te tonsko sudjelovanje u oba promidžbena filma o Splitu (pok. Mile Gizdića i Mladena Mateljana). Lučica je klapa istinskih entuzijasta koji su svojim opusom popularizirali pjesmu Splita, Dalmacije i Hrvatske.

Goran Pelaić

JAKŠA FIAMENGO O KLAPI LUČICA ...

...Ono što pamtimo od tih prvih glasova iz djetinjstava i mladosti jesu klape, a među prvima je svakako klapa "Lučica". U ono, nepatvoreno i osjećajima čisto doba klapskog pjevanja kad je pjev klapa još bio spontan i nenametljiv, "Lučica" je znala kako zapjevati, a da ta spontanost ima i sklad koji će otvoriti srca i pridobiti uza se i vrsne glazbene znalce. Među prvima su shvatili da Dalmacija nije samo tamburanje o moru, suncu i ribama, već da postoji i onaj trudi, tamni, pasionski nježni život, o kojemu glasi od iskona niži vjerodostojne verse... 

Zavrijedili su niz nagrada, ima ih tridesetak i nećemo ih ni brojiti ni navoditi jer i bez njih bi bili to što jesu: jedinstveni i specifični, klapa profinjena pjeva, nježnog i raspjevanog timbra. To se potvrđuje i ovim njihovim petim albumom, prvim CD-om. Ukratko, mogli bismo reći da je ova klapa po svom mudrom i iskrenom pjevu jedna od onih pouzdanih lučica u koju nam valja danas, na izmaku ovog i pred vratima trećeg tisućljeća, s vjerom u bolje i ljepše, uvijek iznova uplovljavati. Hvala im.

NASTUPI I NAGRADE KLAPE "LUČICA" NA FESTIVALU DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ 

NASTUPI KLAPE LUČICA NA FESTIVALU ZABAVNE GLAZBE SPLIT 

• Split '73. - Lučica i Toni Kljaković: "Nokturno"
  
• Split '74. - Lučica i Radojka Šverko: "Bilo gdje da odem"
  
• Split '75. - Lučica i Ratomir Kliškić „Stari kumparan“
  
• Split '76. - Lučica i Ratomir Kliškić: "Umra je ribar"
  
• Split '78. - Lučica: "Cvitalo je cviće"
  
• Split '79. - Lučica i Ivo Pattiera: "U korican stare matrikule" ( NAGRADA: Brončano jedro)
  
• Split '80. - Lučica i Toma Bebić: "Devizna balada"
  
• Split '80. - Lučica i Milo Hrnić: "Budi noćas mirno more"
• Split '81. - Lučica i Zlatko Pejaković: "Cvita, cvita, cvite moj" (NAGRADA: Zlatno jedro)
• Split '81. - Lučica i Zlatko Pejaković: "More ti mi život značiš"
  
• Split '81. - Lučica i Ivo Pattiera: "Pjevaj mi pjevaj" (NAGRADA: Srebrni grb)
  
• Split '81. - Lučica i Ivo Pattiera: "Lipo san te gleda"
  
• Split '82. - Lučica i Duško Lokin: "Umrli su kapitani"
  
• Split '83. - Samostalni nastup u pauzi (četiri pjesme sa Splita'83 - na klapski način)
  
• Split '84. - Lučica i Neno Simunić: "Otok Vis"
  
• Split '85. - Lučica i Ivo Fabijan: "Barba moj"
  
• Split '86. - Lučica i Meri Cetinić i Tedi Bajić: "Konoba"
• Split '86. - Lučica Nneno Papić: "Ova mladost"
  
• Split '87. - Lučica i Delfini: "Lude splitske noći"
  
• Split '87. - Lučica i Miki Jevremović: "Moja mater"
  
• Split '92. - Lučica i Neno Papić: "Sveti Roko, čuvaj našu valu"
  
• Split '92. - Lučica i Dražen Žanko: "Prid oltarom tvojim"
  
• Split '95. - Lučica i Neno Papić: "Ajme ča mi puno fali"
  
• Split '95. - (Nagrada za nastup na 15 splitskih festivala) 

Lučica danas...

Valja naglasiti da ovi momci još uvik pivaju i imaju prove, nema mrdanja! Prošlu godinu (30.05.2008.) obilježili su 42. godine postojanja puno lipin koncertom u prepunom splitskom teatru. A prije nekoliko miseci točnije za vrijeme splitske Sudamje - fešte Sv.Dujma snimili su i spot za pismu Sudamja autora Duška Tambače i Drage Ivaniševića kojom je Lučica davne 1974. pobijedila na večeri novih skladbi Omiškog festivala. Spot je sniman na sam dan sv. Dujma i dva dana kasnije na raznim lokacijama u procesiji, na Rivi, na Peristilu, na Pjaci, u Etnografskom muzeju, kroz Varoš, na  Marjanu, u lučici Split, itd. Ljubaznošću Gordana Mišetića Čoksa spot ćete moći pogledati i na našem portalu. 

Ove godine (2009.g.) Lučica je nagrađena sa;

• Nagradom Grada Splita
• Poveljom Splitsko - dalmatinske županije

Comments

Add New Search

legende   |193.198.16.xxx |2009-12-17 17:02:35 svaka ?ast majstori- šestorica veli?anstvanih.fala Van! Reply | Quote 5   0

Write comment
Name:
Email:
Title:
UBBCode:	-color-aquablackbluefuchsiagraygreenlimemaroonnavyolivepurpleredsilvertealwhiteyellow -size-tinysmallmediumlargehuge
	Please input the anti-spam code that you can read in the image.

Powered by !JoomlaComment 3.26

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."