Warning: include(css/style.css) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/naklap/public_html/templates/klape/index.php on line 54

Warning: include(css/style.css) [function.include]: failed to open stream: No such file or directory in /home/naklap/public_html/templates/klape/index.php on line 54

Warning: include() [function.include]: Failed opening 'css/style.css' for inclusion (include_path='.:/root/PEAR:/usr/lib/php:/usr/local/lib/php') in /home/naklap/public_html/templates/klape/index.php on line 54

h1 h1 h2



naklapskinacin.com/forum

Foto tjedna

<empty> <empty> <empty>
  Slide Show Pict  
<empty> <empty> <empty>
FOTO by Voxpopulji

Slike: Večeri forumaša NKN

Red Baron
 
Split · Red Baron 25/10/07
Split · Red Baron 12/01/08
Zadar · Zara 02/02/08
Selce · Kantunić 01/03/08
Split · Talog 17/04/09

Mapa portala

MAPA PORTALA
Naslovnica
INTERVIEW:Vladan Vuletin
RAZGOVOR: VLADAN VULETIN, umjetnički ravnatelj Večeri dalmatinske pisme 
 
 Prof. Vladan Vuletin je uspješan skladatelj nominiran za diskografsku nagradu Porin, dobitnik Nagrade Grada Kaštela za promicanje glazbene kulture, inicijator obnavljanja Hrvatskoga pjevačkoga društva „Bijaćka vila“, dirigent i umjetnički voditelj mnogih klapa, ansambala i zborova s kojima je gostovao i osvojio brojne nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu, glazbeni pedagog, skladatelj, obrađivač, zborovođa, te umjetnički ravnatelj svih klapskih događanja iznimno cijenjenih i sve popularnijih kaštelanskih Večeri dalmatinske pisme.
 
 
 
Jedan ste od inicijatora obnavljanja Hrvatskog pjevačkog društva „Bijaćka vila“. Možete li nešto reći o samim počecima ovog danas renomiranog kaštelanskog pjevačkog društva i nešto o sadašnjosti „Bijaćke vile“?
-Povijest zbornog pjevanja u Kaštelima je vrlo, vrlo bogata i možemo biti ponosni na to što u Kaštelima među prvim zborovima u Hrvatskoj nalazimo kaštelanski zbor Hrvatske narodne čitaonice. S ovim zborom se 1869. susrelo najveće ime hrvatske muzikologije Franjo Kuhač koji je etnomuzikološki istraživao i u Kaštelima, a budući da se on sa ovim zborom susreo 1969. godine, to je potvrda kako je zbor utemeljen ranije.
-Najvjerojatnije je zbor utemeljen već 1964. godine kada je utemeljena kaštelanska Hrvatska narodna čitaonica kao druga u ovom dijelu Dalmacije. Naime, prva čitaonica je utemeljena u Splitu i to samo dvije godine ranije, a što svjedoči o velikoj kulturi Kaštelana, jer u to doba imati drugu čitaonicu u Dalmaciji, to je mnogo značilo. 
 
Nastup zbora „Bijać“ izazvao oduševljenje u tisku i kod publike
-Nakon toga zbora bilo je još nekoliko zborova u Hrvatskoj narodnoj čitaonici i nikada nije došlo do prekida djelovanja, te se kontinuirano radilo. Godine 1894. utemeljen je zbor „Bijać“ čija su prva dva nastupa proglašena u dnevnom tisku nevjerojatnim i eksplicitnim. Prvi nastup bio je 1894. godine na utemeljenju Društva za istraživanje hrvatske povijesti „Bihać“ don Frane Bulića kad su splitski izletnici ostali zaprepašteni pjevanjem zbora i rečeno je kako nikada do tada nisu čuli da je ijedan zbor tako divno ispjevan i uvježban kao ovaj kaštelanski.
-Već nekoliko mjeseci nakon toga uslijedio je još jedan nastup zbora „Bijać“ u Kaštel Lukšiću pred mnoštvom izletnika iz cijele Europe koji su se našli na Prvom kongresu arheologa koji je organizirao don Frane Bulić. Već tada je dirigent zbora bio Ivan Berket, koji je tada imao samo 21 godinu.
 
„Bijaćka vila“ utemeljena pod drugim imenom već 1864.
-Budući da je zbor „Bijać“ pripadao Pravaškoj stranci, sjedinio se s Pravaškim tamburaškim zborom „Svačić“ iz Kaštel Staroga i od 1903. djeluje pod imenom Hrvatski tamburaški zbor „Bijaćka vila“. Znači, „Bijaćka vila“ je nastala 1894. godine, a do 1903. je djelovala pod drugim imenom.
-„Bijaćka vila“ odmah ostvaruje za to doba nevjerojatne uspjehe. Nastupa u Šibeniku, Zadru, Dubrovniku i dva puta u HNK u Splitu i to sa zborom „Zvonimir“, koji je u to vrijeme važio kao jedan od najpriznatijih zborova kojim je dirigirao Josip Hatze.
-Početkom Prvog svjetskog rata sva kaštelanska društva, pa tako i glazbena, prestaju djelovati. Međutim, odmah nekoliko mjeseci nakon završetka rata 1918. godine u donjim Kaštelima obnavlja se Puhački orkestar „Glazbarski sklad“ na čelu s kapelnikom Jakovom Vuletinom Jakinom, „Bijaćka vila“ na čelu s Ivanom Berketom kao dirigentom i HGD „Svačić“ na čelu s kapelnikom Ivanom Barišinom.
-Oko 1926. godine „Bijaćka vila“ prestaje djelovati pod tim imenom, Berket postaje dirigentom Sokolskog zbora kojega je kasnije vodio i slavni Boris Papandopulo, a pjevači nastavljaju svoje djelovanje u pet donjokaštelanskih zborova. 
 
 
Mudar politički potez
Inače, Bijaćka vila je bila za ono doba izvrsno organizirana. Značke za sve članove društva i za sve pjevače izradili su u Beču, gdje su kupili i glasovir. Muzikalije su nabavljali u Pragu, Beču i u Parizu gdje su članovi uprave bili bogati posjednici i izvoznici vina u te europske metropole.
Pri registraciji društva osobno se zauzeo i don Frane Bulić, a budući da su pripadali pravaškoj stranci „Splitsko narodnjačko jedinstvo“ tadašnji tisak je apsolutno ignorirao njihovo djelovanje, na što su oni dali genijalan odgovor.
-Naime, počasnim članom imenovali su 1907. godine don Ivu Prodana, čelnika stranke prava u Dalmaciji, koji je bio i urednik „Katolička Dalmacije“, „Hrvatske krune“ i još nekoliko zadarskih dnevnih i periodičkih tiskovina, pa je djelovanje „Bijaćke vile“ konačno bilo popraćeno kroz dnevni tisak. To je kao da danas „Slobodna Dalmacija“ ne želi objaviti neki tekst, a oni stave za počasnog člana direktora „Jutarnjeg lista“.
-Zbor je konačno obnovljen 18. listopada 1990. godine i naša utemeljivačka skupšina  je posljednje događanje koje je održano u prepunom kinu u Kaštel Starome, koje je nakon toga srušeno. Taj je svečani čin vrijedilo doživjeti jer su to bili trenuci kada je u ljudima proradio nacionalni naboj i nacionalni ponos, proradila je genetika i sentimentalnost, svi potomci članova prve „Bijaćke vile“ bili su tu večer na istom mjestu, tj. utemeljivačkoj skupšitini. Od tada djelovanje „Bijaćke vile“ kreće uzlaznom putanjom, a prvi predsjednik nam je bio Ivan Udovičić, koji je bio i jedan od inicijatora obnavljanja društva.
 
Iz Bijaćke vile su potekli i mnogi klapski pjevači...
-Kroz Bijaćku vilu je od devedesetih godina do danas prošlo više od 400 pjevača , a bitno je za napomenuti kako audicija za prijem novih članova nikada nije raspisana, nego članovi sami dolaze.
 
 
Rasadnik vrsnih pjevača
-Činjenica je i kako smo svojim članovima opskrbili sve kaštelanske klape, nikada nismo imali problem da nam u ijednom trenutku nedostaje jedna dionica i da moramo prestati djelovati. Kompletna klapa „Sveti Juraj“ HRM-a su pjevači „Bijaćke vile“, dvoje se trenutno nalaze u klapi Cambi, nekoliko ih se nalazi u klapi Kampaneli iz Kaštel Novoga, nekoliko ih je u klapi Mendula iz Kaštel Štafilića, a na redovno održanoj audiciji za prijem novih članova u zbor Opere HNK u Splitu primljena su samo dvojica od četrdeset zainteresiranih, a obojica su članovi „Bijaćke vile“.
 
Neki od naših bivših članova danas se nalaze na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, a to su pijanist Tonči Tranfić i sopranistica Ana Zebić. S „Bijaćkom vilom“ su kao gosti na koncertima nastupali i istaknuti hrvatski operni solisti Ante Ivić, Cinthija Hansell Bakić, Špiro Boban, Božena Svalina, Sanja Erceg Vrekalo i Lidija Horvat Dunjko.
-U Hrvatskoj smo gostovali u Trogiru, Splitu, Osijeku, Zagrebu, Križevcima, Petrinji, Varaždinu, Delnicama, Imotskome, Hvaru, Veloj Luci, Oputzenu itd, a u inozemstvu u Italiji (Martin Sicuro), u Slovačkoj u dvorani Slovačke filharmonije, u Bratislavi, u BiH (Sarajevo), u Njemačkoj u Hamburgu i u Austriji u Grazu.
-Ove godine ćemo gostovati na Međunarodnom svjetskom festivalu Advent u Pragu, a dobili smo poziv za gostovanje u Amsterdamu i u Parizu.
 
Objavljena je i knjiga i nekoliko nosača zvuka...
-Da, objavljena su dva CD-a i oba su bila nominirana za nagradu Porin, a objavljena je i opsežna knjiga „Više od pjesme“ koja je dobila najviše ocjene Hrvatskog muzikološkog društva. Na temelju izvornih podataka knjiga poput enciklopedije sažeto donosi kronologiju kaštelanskih pjevačkih zborova i glazbenih društava, među kojima osobito mjesto pripada Hrvatskome pjevačkom društvu »Bijaćka vila« kao velikoj štovateljici tradicionalnog kaštelanskog glazbenog izričaja.
-Nikad u osamnaest godina se nije dogodilo da smo iz bilo kojeg razloga otkazali najavljeni koncert ili pak da nije bilo puno gledalište.
 
Već ste petu godinu umjetnički ravnatelj Večeri dalmatinske pisme...
-Od 2004. sam umjetnički ravnatelj kaštelanskog događanja Večeri dalmatinske pisme, po kojima su Kaštela postala poznata u čitavoj Hrvatskoj, a na kojima danas nastupaju prepoznata klapska imena. Prije nego što sam došao na ovu funkciju, nekoliko godina sam bio član stručnog ocjenjivačkog suda Festival dalmatinskih klapa u Omišu i Večeri dalmatinske pisme u Kaštel Kambelovcu.
-Od 1990. do 1993. bio sam voditelj klape Trogir, od 1995. do 1998. bio sam voditelj klape Cambi, od 1993. do 2003. sam dirigent Mješovitog zbora župne crkve Gospe od Ružarija u Kaštel Starome i Dječjeg zbora Bijaćki slavuji OŠ Bijaći u Kaštel Novome. Od 1996. do 2001. bio sam umjetnički voditelj i dirigent Vokalista Salone iz Solina, od 1999. do 2002. istu sam dužnost obavljao u ženskom vokalnom ansamblu Kraljica Jelena iz Dugopolja, a od 2002. do 2006. bio sam voditelj klape „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice iz Splita. Od  2001. sam voditelj „Bijaćkih meštrovica“ iz OŠ „Bijaći“, a sa svima njima stekao sam golemo iskustvo i osvojili smo brojna priznanja, a nastupali smo diljem Europe. Nastupi su bili zapamćeni u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Norveškoj, Francuskoj, Australiji, Španjolskoj i u Slovačkoj.
-Kada sam došao 2004. godine u Večeri dalmatinske pisme, one su već bile ustaljene i već su postale prepoznatljive diljem Hrvatske. Tada su bile u začetku podjele na klapski dio i na Prst u more. Te 2004. definirali smo Klapske novitade kao drugo klapsko događanje, a danas su one definirane kao Večer svjetskih evergreena, dok je  2006. je pokrenuta Večer novih skladbi, što je osobna produkcija VDP-a, a što je bio pun pogodak prepoznat od strane mnogih zaljubljenika u klapsku pismu.
 
VDP ima i bogatu nakladničku djelatnost...
-Da, izdali smo niz nosača zvuka od kojih su oni koji su izdani u suradnji sa Slobodnom Dalmacijom „Klape pjevaju Olivera“ i „Klape pjevaju Gibonnija“ dosegnule nevjerojatnu nakladu. Prodani su naime već prvog dana prodaje.
 
 
Notno izdanje sa umjetničkim fotografijama
-U subotu ćemo promovirati vrlo vrijedno notno izdanje koje će najvjerojatnije postati antologijsko. Naime, riječ je o 42 obrade dalmatinskih popijevki namijenjenih a capella izvedbama koje je obradio dr. sc. Nikola Buble, od „Ćale moj“ pa do „Ja ne mogu drugo nego da je ljubim“. Predgovor je napisao maestro Pero Gotovac, a zbirka je obogaćena izvrsnim umjetničkim fotografijama Ante Verzotija. Ovo će biti nešto do sada neviđeno u klapskom svijetu-notno izdanje sa umjetničkim fotografijama.
-Osim toga, magistar Joško Ćaleta radi na monografiji klapskog dijela Večeri dalmatinske pisme, a 15. prosinca nas očekuje Koncertna dvorana „Lisinski“ u Zagrebu.
-O popularnosti VDP-a u klapskom svijetu ne moramo mnogo govoriti, jer o popularnosti ovog festivala podosta govori 2 200 000 posjeta internetskoj stranici, što zapravo graniči sa nevjerojatnim.
 
VDP promovira suvremenu dalmatinsku pjesmu
-Bitno je za naglasiti kako se VDP ne bavi tradicijom, kojom se bavi Omiš. Mi se bavimo suvremenom dalmatinskom pjesmom koja se u rukama vrsnih obrađivača  ponovno vraća u život, a pisana je iz pera vrsnih autora na čelu sa Runjićem, Gibonnijem itd.
 
 Inače, tradicionalna dalmatinska pjesma nastala je sredinom 19. stoljeća, a i nju je netko tada skladao, baš kao što se skladaju i današnje pjesme, samo su nam autori nepoznati. Međutim, nakon mog postdiplomskog studija muzikologije objavit ću frapantne rezultate istraživanja. Naime, autori još uvijek tzv. izvornih napjeva „Oj more duboko“, Kroz planine, brda, gore“, „Sridu stabal u dubravi“, „Lipe li su mlade Kaštelanke“, „Falile se Kaštelanke“ i brojnih drugih pjesama koje se vode kao izvorne i tradicionalne su iz Kaštel Novoga. Stihove sam pronašao u izvorniku, a onodobni tisak je zabilježio tko ih je uglazbio.
 
Senzacionalno otkriće
-Pokojni akademik Lovro Županović mi je  prije nekoliko godina u Zagrebu rekao: „Kolega, ovo je senzacionalno otkriće koje će promijeniti uvriježene postavke i dokazati kako pjesma ipak ne može nastati sama od sebe nego je netko mora napisati. Naravno da onog trenutka kad je narod prihvati i kad ona postane ponarođena dolazi do promjene i u melodiji i u stihovima i zapravo postaje tradicionalna.
 
Čime se još trenutno bavite, pored svega navedenog?
S obzirom na brojne obveze sa navedenim klapama i s „Bijaćkom vilom“ nisam imao vremena upisati postdiplomski studij muzikologije, ali hvala Bogu sad jesam. Tema mog postdiplomskog istraživanja je „Glazbena kultura u Kaštelima u vrijeme austrijske i austro-ugarske uprave“.
Naime, čitava Kaštela su u tom periodu imala tri puta manje stanovnika od Splita, a imala su nevjerojatan broj glazbenih društava: pet „glazbi“, dva tamburaška zbora, „Bijaćku vilu“, a i svaka župa imala je svoj pjevački zbor. Split je, primjerice, u to vrijeme imao dvije glazbe, a mnoga splitska i trogirska društva su u tome razdoblju gostovala u Kaštelima, jer su Kaštela između ostalog tada bila jedna od najljepših turističkih destinacija. Tada su rođeni i istaknuti kaštelanski skladatelji fra Bernardin Sokol i Milivoj Koludrović. Osim Franje Kuhača i Vladoje Berse, svoja etnomuzikološka istraživanja provodili su tada kaštelanski zborovođe, kapelnici i orguljaši Ivan Berket, Ivan Barišin i Bartul Rodin.
Rezultati moga istraživanja će nakon obrane radnje biti objavljeni kao knjiga, a istraživanje je otežano činjenicom koja govori kako su nestali svi arhivi kaštelanskih općina, a isto tako ne postoje niti arhivi kaštelanskih glazbenih društava. Osim toga, dobar dio obitelji kaštelanskih glazbenika je ili izumro ili su se odselili, pa je teško pronaći faksimile dokumenata i muzikalije koje su najvjerojatnije ostale sačuvane u tim obiteljima. Tada gotovo da i nije bilo kaštelanske obitelji u kojoj se netko nije bavio glazbom.
U postdiplomskom istraživanju predstavit ću i kaštelansku crkvenu, svjetovnu i folklornu glazbu, a obuhvatit ću i sva gostvanja kaštelanskih društava izvan Kaštela, kao i gostovanja hrvatskih glazbenika i glazbenih društava u Kaštelima. - Povodom 500-te obljetnice moga Kaštel Štafilića u listopadu ili u studenom ove godine predstavit ću knjigu o Hrvatskom glazbenom društvu „Bijać“, jedinom glazbenom društvu u povijesti Kaštel Štafilića koje je djelovalo između dva svjetska rata. Recenzenti će biti uvaženi hrvatski muzikolozi akademik Nikša Gligo i dr. sc. Miljenko Grgić, dekan Umjetničke akademije u Splitu.
 
Kako stignete uraditi sve navedeno? Čini se kako je dan od 24 sata za Vas prekratak...
-Glazba je moj životni poziv i moj hobi i zato mogu stići obaviti sve, jer radim ono što volim. Ponosan sam što sam iz Kaštela, s obzirom na kaštelansku bogatu glazbenu i svekoliku kulturnu tradiciju.
 
Složnošću do cilja
-Gdje bi nam bio kraj kad bi smo ujedini sve glazbene snage i zajednički ih prezentirali u Hrvatskoj i inozemstvu, a zaista se imamo čime podičiti. Dapače, u bezbrojnim susretima s kolegama diljem Hrvatske sam se osvejedočio kako nam i nekoliko puta veći gradovi od Kaštela zavide na tome. Svi moramo podržavati svako kaštelansko društvo, bez obzira da li se radi o glazbenom ili nekom drugom, i pri tome ne gledati iz kojega je ono od sedam kaštelanskih mjesta. Kaštela su danas grad i povratka na administrativnu podjelu iz 19. stoljeća više nema. Nedvojbeno je da jedino složni možemo ostvariti ono što nam s obzirom na kvalitete zaista i pripada!
-Štafiličanin sam rodom, a radim u OŠ «Bijaći» u Kaštel Novome gdje vodim «Bijaćke slavuje» i «Bijaćke meštrovice». S «Bijaćkom vilom» radim u Starome, voditelj sam glazbene škole «Fra Bernardin Sokol» u Lukšiću, umjetnički sam ravnatelj klapskog dijela Večeri dalmatinske pisme u Kambelovcu, a surađujem i s klapom «7 Kaštela» u Gomilici. Pri tome mi nije uopće važno u kojem je to mjestu, nego je važno kako sve to obavljam u mom Gradu Kaštela.
(www.kastela.org)
 

 

OSTALI INTERVIEW-i:

 
 
 
MOLIMO VAS DA NASTUPE PROSLJEĐUJETE
NA MAIL: Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Klape = kulturno dobro!!



Prema odluci Ministarstva kulture klapsko pjevanje ima svojstvo nematerijalnog kulturnog dobra!
Download odluke (1.1 MB)
 
UNESCO

Recepti

------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------ ------------------------------------------



ŽELJKO PERVAN "Izjava tjedna"
„…nekad moram plakati. Nije mi teško, sjetim se samo u kakvoj zemlji živim pa mi suze same krenu…“

Get the Flash Player to see this player.
Flash Image Rotator Module by Joomlashack.
Vinko Coce
Dobra večer pismo moja
Klape pjevaju
Klape pjevaju u Areni
Image 5 Title

PROMOCIJE

PROMOCIJE

KLAPE ONLINE

Sva prava pridržana 2003 - 2010 Udruga 'Na klapski način'

Fatal error: Call to undefined function josmainbody() in /home/naklap/public_html/templates/klape/index.php on line 260