Krešimir Magdić – Jakša Fiamengo
Rič ča leti priko just, priko svita i vrimena
Ka ružarij život gust, rič od sna; na nina nena;
S jazikon se živin mre u oficij sve nas prima,
Besida k besidi gre, ka pričest se dili svima.
Ka šterika i lanterna
Èa nas vodi i guverna.
More i do Boga ić,
Ta domaća juska rič.
Da nas vedri, da nas žali
I lumin za nas zapali
More i do Boga ić,
Ta domaća juska rič.
Popi glagoljaši s njon su u injoštar umakali viru, ime Isusovo
Pobožnin slovinstvom
Palija se kloštar, priko svih je vika istrajalo slovo.
I ka srosa s neba sve do zadnjih ura
Škropi nas jazikon ta sveta škritura.
More i do Boga ić
Ta domaća juska rič!
|
