|
Mato Jerinić Stojimo kala majčina kreveta
Slušamo kako mati diše
Sa zvonika rebati ura deveta
A majke nema, nema je više / Zatim je tiho, ne more tiše Saloćom idu drhtave sjene
Po krovu zvone kaplje kiše
Jecaji razdiru selu i mene
A majke nema, nema je više Stojimo nijemi uz njezin krevet
Ne čuje se more ni kaplje kiše
Seli je sedam ljeta, a meni devet
A majke nema, nema je više
|
